Dojenje - moja najveća ljubav i žrtva
- Anamarija Kurilj
- 14. srp
- 12 min čitanja
Ovaj tekst se odnosi na žene koje nemaju zdravstvenih prepreka za dojenje i koje nisu bile nakon porođaja predugo razdvojene od bebe (nažalost u našim rodilištima često nemamo opcije biti onoliko koliko je potrebno uz malene kojima treba dodatna skrb kako bi u tim ključnim satima došlo do uspostave dojenja). Naravno da je u tim situacijama boca druga opcija i zbog toga se nitko ne smije osjećati krivo. Bitno je da je beba sita i zdrava. Za one koje zanima, bez ikakvog uljepšavanja, moja priča i tko želi poticaj da krene ili nastavi ovim putem, čitaj dalje.
Od puno žena čujem nakon što rode kako su previše vremena utrošile na misli i pripreme za porođaj, a nisu bile spremne za ono iza. Osobito dojenje. Nadam se da će vas moja promišljanja potaknuti da se na vrijeme educirate što vas čeka, da budete spremne na što više izazova i da znate kome pristupiti za pomoć kada zaškripi. Imajte na umu sljedeće: žene koje nemaju dovoljne količine mlijeka zbog zdravstvenih stanja zauzimaju vrlo mali postotak. Vrijedni samo zakon ponude i potražnje, ako beba nije dovoljno na sisi, neće ni navući dovoljne količine mlijeka. Zapamti: Ne izdajaj se i ne mjeri koliko je to u ml jer nikada ne možeš izdojiti sve što je u dojci budući da se mlijeko stvara u trenutku kada beba povlači. Moja mama nije dugo dojila mene ni brata, navodno sam više bila za čaj nego za mlijeko, a u 90-tim je narativ bio na boci i majke se nije poticalo na dojenje. S drugim bratom je odlučila ustrajati u dojenju i to je trajalo 3,5 godine. Imala sam 16 godina kada se Roko rodio pa sam poprilično popratila tu njezinu borbu s dojenjem. Sjećam se samih početaka i koliko se mučila, ali odlučila sam pokušati i ja tim putem. Na tom putu ne znaš što te čeka isto kao ni s porođajem, ali za to smo napravljene bila je moja mantra. Kada sam se spremala za rodilište pitala sam mamu trebam li ponijeti bočicu, ona je rekla: ne dat ćeš joj sisu i to je to. Ta njezina rečenica mi je u glavi ostala kao jedina opcija. Bitno je kako si u glavi postavimo jer snaga naše volje može sve pobijediti. Imala sam sreću da nakon porođaja nisam bila razdvojena od Sare i da smo vrlo rano uspostavile dojenje jer je njezin hvat bio snažan. Naglasite sestrama da planirate dojiti i da vam donesu bebu prije nego je oni nahrane, iako u našim rodilištima će vas dosta poticati na dojenje. Ukoliko nikako ne želite ili ne smijete dojiti isto tako na vrijeme recite kako bi vam olakšali dolazak mlijeka.
Uspostava dojenja i mastitis
Ono što me iznenadilo od promjena na grudima tijekom trudnoće i dojenja su grudi koje bole dugo u trudnoći, bradavice koje tamne i rastu (vjerujem da nije kod svih isto) moje su bile neprepoznatljive. Znojenje i mirisi koji su intezivni prvih tjedana dojenja jer je to biološki proces da beba lakše pronađe dojku (jej). Iznimna bol prva 3 dana svaki put kad beba povuče dojku jer se maternica vraća na svoje mjesto kako beba vuče. Zamisli to! Priroda na sve ima svoj odgovor. Bolne bradavice koje se moraju naviknuti na dojenje, pa se često dogode ragade - rane (nabavite lanolinsku kremu i imajte je već u rodilištu). Kada rane zarastu dojenje postaje lakše. Puno nas ima u glavi sliku okej daš bebi sisu i to je to, nerijetko imamo slike u glavi s nekih reklama ili filmova, ali dojenje u samom početku uzrokuje fizičku bol. Porođaj traje sati koliko traje i to je gotovo, ali dojenje tek počinje i svako par sati beba traži siku, a ti stišćeš zube svakim njezinim povlačenjem. Nije ti jasno kako žene mogu reći da je dojenje prekrasno, isto kao što ti tijekom trudova nije jasno kako itko ima više od jednog djeteta. Nenormalna žeđ, opremi se vodom ukoliko ne želiš piti onu iz bolnice. Vode ti ne smije nedostajati kako bi osigurali dovoljne količine mlijeka. Moja beba je imala dobar i snažan hvat od prvog dana, tako da ni tu nisam imala problema. Ukoliko bebe imaju problem s hvatom i to se može riješiti, ako se na vrijeme prepozna. Drugu noć u bolnici taman kada sam je nadojila i stavila na spavanje se probudila jer su u sobu doveli još jednu mamu i bebu, nakon toga nije mogla zaspati, a cijelu noć nismo mogle uspostaviti dojenje. Ta noć je bila horor, jedva sam čekala kući. Sutra dan je izgubila dosta na vaganju, ali je srećom ujutro nastavila dojiti. Iza toga je sve teklo uredno. Mislila sam pa okej nije to tako strašno kao što kažu, vidi kako mi dobro ide. Osjetiš kada se dojke napune mlijekom da je vrijeme, daješ bebi jednu pa drugu ako je još gladna. Taj dio ćeš naučiti. Tjedan nakon porođaja beba je spavala više nego inače i minimalno jela. Osjetila sam trnce niz leđa i osjećaj da imam temperaturu. Naravno, petak navečer je, temperatura ne pada, ja ne znam što je. Kada sam skinula majicu vidjeli smo da mi je čitava desna dojka crvena, dogodio se zastoj ilitiga mastitis. Kako? Zašto? Što sad? Pitanja ko u priči, a slijedi agonija teža od porođaja. Temperatura dva dana do 40 s treskavicom, beba neće mlijeko jer sam joj prevruća, mama trči kupiti adaptirano da imamo za noć. Popila je jednu bočicu toga mlijeka, a onda sam se dalje izdajala elektičnom izdajalicom jer je ručno bilo mučenje. Koliko me taj mastitis bolio to se opisati ne može. Sve bolno na dodir i puno suza pod tušem. Mogla sam samo najšire majice nositi, mama je iz grudnjaka vadila šavove jer su me iritirali. Spavanje ni na jednom boku, samo na leđima. Čekaš da rodiš da zaspeš kako želiš, ali ne računaš na ovo. Antibiotik penicilin se preporuča kod mastitisa jer najbolje djeluje, ali ja sam na to alergična pa je preostalo izdajanje, toplo-hladni oblozi i kupus metoda. Meni su najviše pomagali oblozi. Nakon dva dana upala je polako prolazila, ali se onda upalila i druga dojka! Od nateknuća sam dobila strije na njoj, što nisam cijelu trudnoću. Danas mi je ta ostala malo veća od druge zbog toga. Provela sam ukupno 4 dana u temperaturi koja nijednom nije pala ispod 38 i uz snažnu treskavicu. Beba je pila na bocu moje izdojeno mlijeko. Ne moram ni govoriti koliko sam puta promislila, ako je ovo ovoliko teško, ne želim više dojiti. Kada su se obje upale smanjile, bilo je vrijeme da Sara krene opet sisati, ali ona se navikla na bocu jer to je lakše. Okretala je glavicom, čak je i moja mama rekla ako ti je teško daj joj bocu. Tada sam rekla, ako joj sad dam bocu gotovo je s našim dojenjem. Vruća nisam, mlijeka i vremena imam prihvatit će to ona. Tako je i bilo, 10 min poslije se vratila na siku i sljedećih 2,7 godina je nije dana pustila. Nikada više nije htjela bocu ni s mojim mlijekom, ni dudu, a meni se mastitis nikada više nije dogodio jer sam sada znala kako ga spriječiti. Još jedna zabavna činjenica, od toliko visoke temperature danima nisam mogla imati normalnu stolicu već sam imala osjećaj kao da je u meni kamenje. Uz friške rane od porođaja ni taj dio nije bio ugodan.
Prednosti isključivog dojenja
Prednosti isključivog dojenja su: mlijeko je uvijek savršene temperature, dostupno ti je kad god i gdje god. Nema mjesta gdje je nisam dojila vjerujte mi - od mora do snijega, automobila, restorana, bolnica pa čak i na njezinom krštenju. Sram je do tada odavno otišao kroz prozor, to je njezina hrana i dobila ju je kad je htjela, ali ne samo hrana već i utjeha, njezina sigurna zona na mojim prsima. Pokušavala sam je pokrivati dok doji, ali ona bi to maknula tako da to nije bila opcija za nas. Kada je tužna, ljuta, udarila se, rukica traži svoje, a taj osmijeh i sreća kada je ugleda je nešto od čega ti se srce rastopi.
Što je majčino mlijeko?
Pročitajte fascinantne činjenice o majčinom mlijeku. Sastav mlijeka mijenja se tijekom jednog podoja. Na početku je vodenastije i gasi žeđ, kasnije postaje masnije i kaloričnije.
Mijenja se i kroz razvoj djeteta:
kolostrum (prvi dani) bogat je antitijelima i proteinima
prijelazno mlijeko dolazi nakon nekoliko dana
zrelo mlijeko prilagođeno je rastu i razvoju mozga.
Mlijeko se prilagođava dobi, ali i spolu djeteta. Mlijeko za novorođenče i za dijete od 2 godine nije isto jer se mijenja omjer masti, imunoloških čimbenika i energije.
Kada je dijete bolesno, u majčinom mlijeku često raste koncentracija zaštitnih tvari poput leukocita i antitijela. Smatra se da kontakt sluzi djeteta i dojke sudjeluje u “komunikaciji” imunološkog sustava majke i djeteta.
Majčino mlijeko sadrži: antitijela (posebno IgA), žive imunološke stanice, enzime, hormone, probiotike koji hrane dobre bakterije u crijevima, masne kiseline važne za razvoj mozga i vida.
Sastav se razlikuje čak i kod prijevremeno rođene djece. Majke nedonoščadi često proizvode mlijeko s više proteina i zaštitnih faktora prilagođenih potrebama prerano rođene bebe.
Okus mlijeka mijenja se ovisno o prehrani majke, pa dojena djeca često ranije upoznaju različite okuse hrane.
Dojenje nije samo prehrana: regulira temperaturu djeteta, pomaže stabilizaciji šećera i otkucaja srca, smanjuje stres kod djeteta i majke putem oksitocina (puno puta sam legla kraj nje nervozna jer me čeka toliko toga za obaviti, ali čim bi ona krenula dojiti osjetila bih odmah opuštanje jer ne možeš dojiti živčan)
Majčino mlijeko nije “bezvrijedno” nakon određene dobi. I nakon prve godine sadrži hranjive i imunološke komponente, samo se uloga postupno mijenja iz primarne prehrane u dodatnu nutritivnu i emocionalnu podršku.
Zato kažem da je najbolja stvar koju možeš svojoj bebi dati je ono što tvoje tijelo priprema za njih cijelu trudnoću. Nije bitno koliko dugo uspiješ dojiti, svaka kap je dragocjena i na to budi ponosna.
Budući da su bebe biološki programirane da se bude svako 2-3 sata i na taj način se sprječava mogućnost SIDS-a, budući da moraju sisati u tim intervalima pogotovo u početku, tako je i naš san isprekidan. Mučila sam se 4 mj da je nakon dojenja vraćam u krevetić, a onda je nastupila regresija sna i shvatila sam da mučim sebe i nju, od tada sam ju prvi san stavljala u krevetić jer je tada najčvršće spavala, a sve ostalo je spavala pokraj mene. Tada sam se i ja uspijevala koliko toliko naspavati, kada bi se probudila dobila bi sisu, ona bi pojela, okrenula se i zaspala. Nikada nismo imali po noći faze budnosti. Ja sam naučila funkcionirati u polusnu cijelo vrijeme, a mislim da mame zapravo nikada to ne izgube. Nakon buđenja brzo bih zaspala, ali na svaki njen šum bih bila opet budna. Mame sve osjete. Kada je počela spavati u svojoj sobi ja se nisam mogla opustiti jer ne čujem njezino disanje i ne znam je li sigurna. Kada je kreula u vrtić, ja bih osjetila strujanje u dojkama u trenutku kada bi se ona probudila iako sam ja bila kući, a ona u vrtiću. Taj dio me uvijek toliko fascinirao. Snaga veze između mame i djeteta.
Teška strana dojenja
Ne želim reći negativne strane jer smatram da je dojenje nešto najbolje što možemo priuštiti svojoj djeci (ako možemo), ali da je to najzahtjevnija stvar koju sam u životu napravila, jest. Fizički i mentalno. Tako da smatram da majke moraju znati i tu stranu kako bi u noćima i danima kada im je teško našle nit vodilju za dalje. Bilo što idealizirati nije realno.
Ono što je mene najviše mučilo jest taj osjećaj da je sve na meni. Koliko god partner želi pomoći i dalje ne može podojiti dijete umjesto tebe. Ne možeš bebu ostaviti nikome duže od 2-3 sata, ne možeš prespavati noć dalje od njih. Tvoja sloboda kretanja je ovisna o bebi, moraš biti njima na usluzi. Kada ih muče zubići ili su bolesni znaju cijelu noć "visiti" na dojci. Napominjem ponovno da je to bilo moje iskustvo jer moja curka nije htjela bocu ni dudu. U prvih nekoliko tjedana, možda čak i koji mjesec, na samom početku podoja bih osjetila veliku navalu anksioznosti u prsima, jako nelagodan osjećaj. On ima čak i svoj naziv Disforični refleks otpuštanja mlijeka (D- MER). Srećom potraje kratko i kasnije se više ne javlja. Međutim, trebate biti na oprezu i oko simptoma postporođajne depresije koju mogu uzrokovati teškoće oko dojenja i nedostatak sna.
Moja želja bila je uspostaviti dojenje barem prvih 6 mj do dohrane, kada smo to ostvarili, planirala sam još dojiti do godine dana. Nisam imala misli poput moram dojiti dijete 3 godine, već idemo pa dokle budemo mogli i dokle ja budem s tim okej. Nije realno imati visoka očekivanja jer ne znamo što nas sve čeka. Maleni ciljevi, dan po dan. Kada je ona navršila godinu ta sika joj je postajala sve važnija i nije bilo šanse da je maknemo, mjeseci su prolazili pa tako još jedna godina. Iskoristila sam poslovni put da prekinemo dojenje. Nekoliko mjeseci ranije sam ukinula noćno dojenje, ostao je podoj navečer i ujutro. Prestanak dojenja je bio težak za obje. Puno buđenja, plakanja i novih rutina. Za nas nije upalilo kao što su mi svi govorili nemoj joj 3 dana dat i zaboravit će na sisu. Ona ih još uvijek želi pomaziti i na neki način joj pružaju utjehu. Nisu sva djeca ista. Moja bi dojila do škole da sam je pustila. Negdje sam pročitala da sva djeca kad - tad prerastu dojenje, ali najčešće je odluka na majkama. Osjećala sam da nisam vratila svoju snagu i ako se želim pripremiti za novu trudnoću i izaći iz postpartuma moram prestati dojiti.
Dojenje i kilogrami
Dojenje ponekad na žene djeluje tako da uslijed pojačanog apetita nagomilaju kilograme ili da ih zbog velikog kalorijskog trošenja izgube. Kažu da postpartum traje sve dok dojiš jer ti se hormoni još nisu izregulirali. U trudnoći sam se udebljala oko 20 kg, na samom porođaju sam izgubila 10 i u prvih par tjedana je još 5 otišlo, doslovno su se topili dojenjem. Tih posljednjih 5 je trebalo skinuti tjelovježbom i do 6 mj pp sam došla na svoju kilažu. Nisam očekivala da ću iza toga krenuti nizbrdo. Stiglo je ljeto, puno dojenja i znojenja, stres i otišlo je još 5 kg, sve skupa sam završila skoro 8 kg u minusu što je za mene bilo previše. Nalazi krvi pokazali su da su mi masnoće i trigliceridi ispod donje granice. Sav celulit je nestao. Moje zalihe masnog tkiva nisu postojale, a da bih nastavilo hraniti dijete moje tijelo je crpilo od mene sve što je moglo. Sjetim se uvijek rečenice koju sam još u trudnoći pročitala - njima neće ništa faliti jer će iz tvog tijela izvići sve što im treba, a kakve će to nama posljedice ostaviti pitanje je. Zbog toga žene često u trudnoći npr. izgube zube. Prehrana je ogromna stavka i u trudnoći i dojenju. Nastavite uzimati i prenatalne vitamine. Celulit imam u području stražnjice i bedara još od ranog puberteta nakon prve menstruacije. Sjećam se riječi mog tate: "Pa ima 12 godina kako može imati već celulit?" Moj celulit je uvijek bio tu i uvijek "pod kontrolom" bez obzira na prehranu i fizičku aktivnost te zalihe su bile tu odavno. Kada sam vidjela da je u jednoj fazi mog intezivnog dojenja sve nestalo nisam skakala od sreće, već mi je to bio alarm. Svi su govorili moraš više jesti, no meni taj dio nije tako lagano išao. Uvijek sam imala određene količine hrane koju sam navikla jesti i jednostavno tim putem kod mene nije išlo. Previše dojenja, fizičke aktivnosti, premalo odmora i sna crpili su moje tijelo. Veliki faktor bilo je dojenje zbog toga što sam dojila puno u noći, a i kada god bi ona tražila u danu. Kada smo prekinuli dojenje postepeno sam osjećala da mi tijelo jača, snaga i kilaža da se vraćaju. Tek kada smo prestale s dojenjem smo obje prespavale noć. 2 godine i 7 mj (996 dana) skoro tisuću dana dojenja po danu po noći. Godinu dana nakon prestanka dojenja kilaža i celulit su opet tu. Moja fizička forma je čak i bolja nego prije trudnoće, ali celulit je tu. To što je on nestao u dojenju je značilo da moje tijelo koristi moje masnoće za proizvodnju mlijeka. To može biti normalna nuspojava dojenja, a može preći i u pothranjenost. Zbog toga morate paziti na sebe. Isto tako normalne količine celulita su sasvim uredu i zdrave pa vas kao žene molim da se time ne opterećujete. U mom slučaju njegov povratak je značio povratak mom tijelu i uopće mi više ne smeta.
Što se dojenja tiče ne žalim ni sekunde, ali da to nije lagana misija, nije. Nakon godine dana počeli su komentari: kad mislite prestati, a nakon dvije su komentari bili usmjereni na nju - to je fuj, ti si već velika, što će ti to itd. Smatram da ženama nedostaje podrške oko dojenja, u početku, a i kasnije.
Ukoliko ste na ovom putu želim da zapamtite samo jedno, odluke donosite vi i vaša beba. Nitko drugi, nitko treći. Imate dva uha - na jedno uđe, na drugo izađe. Kada ste vi sigurni da ono što radite je ispravno i vama odgovara, ostale samo ignorirajte. Za sve žene koje su u bilo kojoj fazi dojenja ili se žele pripremiti za to, stojim na raspolaganju sa svim svojim iskustvom i savjetima. Nekada je dovoljno da vam netko kaže: hej to što osjećaš je normalno i to što radiš samo nastavi. Isto tako, ukoliko dođete do granice kada osjetite da ovim putem više nastaviti ne možete, nemojte imati grižnju savjesti. Dale ste sve od sebe, a vaše mentalno zdravlje je prioritet. U budnim noćima sjetite se da mislim na sve vas snažne mame i zaista sve prođe pa tako i ovo. Budite ponosne na sebe i ljubite vaše malene kad god vam dođe.
Komentari